Poput pravog profesionalca, odnosno, kao da sam dobro plaćen, zbog posla sam nakratko prekinuo dvomjesečni godišnji odmor te se vratio u Zagreb. Ima nešto odvratno u tome kad dođeš u Zagreb prije jesenjih kiša. Nisam mogao odmah do redakcije. Vrijeme je bilo za maškare koje mi uvijek razbiju monotoniju.

Tekst i foto: Boris Veličan

U pretposljednjem nastavku našeg smo svjetskog putnika ostavili u Kini i oprostili se od njegovih putešestvija. U međuvremenu smo ipak odlučili da mu samo priliku da opiše svoj povratak kao i da se oprosti od dragih mu ljudi. Na povratku iz Kine u Sostu sam pokupio Mehu, kako me moj skuter zamolio da ga zovem, i krenuo za Gilgit. Počela je padati ledena kiša, potom led, potom samo kiša, tako da su uvjeti za vožnju po autoputu KKH bili…

Put iz Gilgita do Khunjerab passa, 4930 metara visokog graničnog prijelaza između Pakistan i Kine, nastavio sam s Akisom i Vulom, Grcima koji su me pričekali u Gilgitu, glavnom gradu Sjeverne regije Pakistana. Akis i Vula putuju već više od godinu dana, a planiraju još barem godinu i pol. Akis je i prije kao auto novinar proputovao gotovo cijeli svijet. Vula, njegova djevojka, bila je plesačica. Uživa na ovom putovanju. Iznimno je simpatična. Da nije Akisova cura, da ja nisam sretno oženjen Zrinkom, da sam šarmantan i zabavan, da je ona Makedonka, da smo se sreli na mjesečini, mislim da bih joj uletio. Ovako nisam.

Sjedam za kompjutor, stavljam slušalice, puštam Red Hot Chili Pepperse i počinjem pisati. Nalazim se u kući Aslama Azhara u elitnom dijelu Islamabada, sektor F 7/4. Posluga mi donosi čaj, Kiedis i ekipa serviraju lake note, tipkam, tipkam, tipkam…u trenutku kad sam stisnuo enter snažan pritisak popraćen praskom gotovo me bacio na pod

Nakon Yazda i Kermana počinje pustinja. Prava noćna mora. Vjerojatno je Malnar upravo ovdje dobio ideju za naziv svojeg noćnog show-a, premda sam skloniji vjerovati da se to dogodilo kad je shvatio koliko je njegov novinarski posao ustvari opasan. Pustinja.

Na 6000 km dugoj dionici od Kapadokije preko Teherana do najljepšeg iranskog grada Esfahana pomoći će vam na svakom koraku, ponuditi čaj, okrijepu, ležaj… Boris Veličan prvo je Aziju prokrstario u terencu, zatim ju je dobrim dijelom propješačio, a ovaj je put uzjahao skuter i nije požalio, jer u Iranu je utočio u spremnik goriva za 3,20 kune te potom prevalio 2500 km