Leonara, Tomislav i Davor na svojim skuterima Piaggio od 50ccm i dalje zuje Hrvatskom. Pogledajte što su sve prošli od četvrtog do osmog dana svog puta.

4. dan – 12.06.2006.

Nakon noći provedene na krovu terase naših prijatelja, sklapamo šatore i bacamo se na doručak ispijajući prve gutljaje kave. Na odlasku iz Biograda, Tomislav nas muči snimajući kamerom kadrove odlaska iz Biograda po nekoliko puta.

Danas imamo dan pauze zbog pomicanja termina snimanja reportaže za emisiju ¨Dobro jutro Hrvatska¨u Splitu, pa dan provodimo u Vodicama na kupanju i na obilnom i vrlo ukusnom ručku u restoranu ?Santa Maria? gdje snimamo i izjave, za reportažu o proteklih četiri dana našeg putovanja. Oko 18.00 sati napokon stižemo u Split. Kasnije se nalazimo sa Sanjom, našom prijateljicom iz Zagreba, koja se nedavno preselila u Split. Za ovu priliku ponudila nam je spavanje.

5. dan – 13.06.2006.

Nakon jutarnjeg javljanja iz Splita za emisiju ?Dobro jutro Hrvatska?, krećemo prema Dubrovniku i Prevlaci. Malo smo u neizvjesnosti s obzirom da na skuterima imamo probne pločice pa nismo sigurni da li će nas pustiti preko granice BiH, kod Neuma. Na graničnom prolazu nije bilo problema, samo su nam mahnuli da prođemo. Kao i u svim ovakvim pothvatima, gdje ljudi 24 sata provode zajedno, dolazi do razilaženja u mišljenjima i napetostima u odnosima. No mi smo naše pokušali riješit na kavi u Pločama. Putem nas hvata kiša pa navlačimo kišne kombinezone.

U Dubrovnik stižemo u popodnevnim satima. Tamo i ručamo a po ulicama primjećujemo navijačku groznicu jer navečer igra Hrvatska protiv Brazila. U sumrak krećemo iz Dubrovnika prema Prevlaci. Na Prevlaku stižemo oko 21 sati, no čuvar nam objašnjava da park radi samo do 20 sati. Raspitujemo se za televizor kako bi Davor pogledao utakmicu, no saznajemo da tamo nema niti struje a kamoli TV. Vračamo se do najbližeg mjesta, 7 km udaljenog, u kojem iz lokalne gostionice trešti navijačka atmosfera. Nakon tekme vračamo se na Prevlaku gdje podižemo šatore. Danas smo prešli cca 300 km i iscrpljeni oko ponoći idemo ćorit.

6. dan – 14.06.2006.

Dolazimo do ulaza u park gdje nas dočekuje upravitelj te iako je motornim vozilima ulaz u park zabranjen, za nas su napravili iznimku i pustili nas sa skuterima do najjužnije točke Hrvatske. Slikamo se, snimamo i razgledavamo tvrđavu uništenu u 2. svjetskom ratu.

Zahvaljujemo se na gostoprimstvu i krećemo prema Kninu. Stanemo u Konavalskim dvorima, gdje objedujemo odličnu janjetinu, u restoranu obitelji Monković (preporučujemo svima), tamo usput šaljemo i mailove. Na povratku kroz Neum, na granici sa BiH, zaustavljaju nas carinici, no nije bilo nikakvih problema i uskoro nastavljamo dalje. Put nas vodi uskim i zavojitim cesticama u zaleđu Biokova, uz bosansku granicu. U Knin stižemo u večernjim satima. Ljudi nas prepoznaju iz novina i TV-a i kratko razgovaramo s njima o ovom poduhvatu.

Tako upoznajemo i simpatičnog Darija, koji je prije par dana kupio također skuter Piaggio Energy. Zanima ga kako skuter podnosi tako dugačak put. Ostatak večeri provodimo u lokalnoj pizzeriji gdje punimo baterije od kamera, laptopa, fotića. Za jutro smo se dogovorili s Darijom na kavi na Kninskoj tvrđavi. U blizini centra Knina, ispod streljane pronalazimo ugodno mjesto za spavanje tik pored rijeke. Laku noć.

7. dan – 15.06.2006.

Nalazimo se u centru Knina, s Dariom i njegovom djevojkom Ivanom i odlazimo na Kninsku tvrđavu na kavu. Fotkamo se i snimamo pa dalje put Gračaca gdje susrećemo prijatelje Velebitaše-špiljare koji su se uputili na četverodnevnu akciju istraživanja jame u blizini. Nakon što smo se izgrlili i izljubili, prepričavamo doživljaje od zadnjih par dana našeg putovanja.

Nakon ugodnog druženja, krećemo prema Plitvicama gdje putem srećemo drugi dio ekipe špiljara, koji nas vratolomnom vožnjom pokušavaju sustići. To im i uspijeva na Plitvicama kada smo stali da bi snimili par dobrih kadrova. Nastavljamo dalje prema Slunju. Nesuglasice koje smo mislili da su riješene u Pločama, ipak su ostale djelomice u našim odnosima, te ih rješavamo na ručku u Rastokama.

Nakon odmora u predivnoj prirodi Rastoka, put nas vodi malim cestama, punih rupa i zakrpa sve do Siska. Tamo se nalazim s Bubijem, prijateljem iz ronilačkog kluba Sisak i čavrljamo uz pivicu. To je bio i kraj puta ovog dana. Odlučili smo dignuti šatore kraj starog grada, pa nas Bubi i njegov prijatelj prate na skuterima do tamo. Sve je puno komaraca i Leonara slaže šator s kacigom na glavi na koju je pripasala bateriju.

Tekst: Leonara, Tomislav i Davor