Guess Who’s Back

Nakon dugog niza izbivanja s našeg tržišta Benelli se vraća s pregršt zanimljivih modela, a koji su cijenama pristupačni većini postojećih, kako i potencijalnim novim bikerima. Jedan od tih novijih modela, koji se sada isporučuje sa snažnijim agregatom od 754cm3, Benelli Leoncino 800, isprobao sam nedavno na toplim i zavojitim cestama Kvarnerskog zaljeva.

Zagrijavanje

Nije Benelli jedini koji je izbivao nekoliko godina s naših prometnica, moram priznati da nisam ni ja zbog drugih obaveza dugo navukao moto opremu i krenuo na dva kotača u dužu vožnju i bez nekog detaljnog plana puta. Pa tko se još sjeća nekog Internet portala „Svijet Skutera“ koji je početkom 2000-te počeo nešto piskarati o skuterima i preko foruma okupljati mlade ljude iz cijele regije? Pa, jedna osoba se očito to dobro sjeća, a to je Dinko, vlasnik tvrtke Krk Moto, čiju je ponudu od ove godine proširio i motociklima ovog vrlo poznatog talijanskog brenda.

Nakon kratkog razgovora i provjere termina, za produženi vikend dopao me motocikl simpatičnog imena Leoncino 800. Objeručke sam prihvatio priliku za neobaveznu vožnju, a zatim i prije samog preuzimanja proguglao o kakvom se to motociklu točno radi. No, dosta o meni, pričajmo sada malo o „mom motociklu“ 😊

Kako i kada je to sve krenulo

Samo ću spomenuti da Benelli vuče tradiciju još iz 1911. godine kada je nastao kao posljedica obiteljskog ulaganja jedne udovice kako bi osigurala budućnost svojim sinovima. Nakon preživljavanja kroz nekoliko ratova, nesloge braće oko 1995., tvrtka od 2005. odlazi pod kineski koncern Qianjiang Group. Baza samog razvoja i dizajna i dalje je u Italiji, a prema prvim vizualnim dojmovima i završna obrada uz provjera kvalitete, koja se odrađuje na Dalekom Istoku, na visokom je nivou.

Snaga i kvaliteta

Tek detaljnijim pregledom tehničkih osobina, 76KS pri 8500 okretaja uz 68Nm pri 6500 okretaja te masa agregata od oko 75kg i masa ukupnog motocikla od 220kg otkriva da je za prihvatljivu cijenu od 8799€ (do registracije u HR) trebalo napraviti neke ustupke. To su srećom ustupci u smislu korištenja klasičnih čeličnih materijala u proizvodnji, u odnosu na neke novije lakše legure. Pri tome takav odabir ne narušava opći dojam ovog motocikla.

Dizajn i komande

Leoncino 800 u maslinasto mat zelenoj boji izgleda odlično. Baš onako kako sam i očekivao od jednog renomiranog talijanskog dizajnerskog ureda. Moderan dojam upotpunjuje jedinstveno oblikovano prednje svijetlo (LED traka po gornjoj polovici) iza kojeg se skriva poveći digitalni zaslon, na kojem se, nakon što preko njega protrči lav, pojavljuju svi relevantni podaci potrebni za vožnju.

Postoji i mogućnosti nekih sitnih modifikacija po pitanju tamne i svijetle pozadine, sata i slično. Takve radnje moguće su tek nakon što se sigurno zaustavite uz prometnicu. Tipke su predaleko od palčeva, ali to je OK. Zar zbilja želimo podešavati vrijeme na satu dok se vozimo zavojitom ili bilo kakvom drugom cestom?!

Od Kine skoro ni “K”

Svi ostali prekidači na dohvat su ruke, a za pohvalu su i brojne druge komponente poput kočnica, guma i lančanika, sve renomiranih i provjerenih proizvođača. Nema nekih čudnih naziva i natpisa po motociklu. U pravilu, samo trebate „slučajno“ odlijepiti onu malu “Made in China“ naljepnicu, koja je negdje na agregatu, pretpostavljam, homologacije radi.

Sam doživljaj vožnje

I tako nakon prevaljenih par stotina kilometara, s pauzama i kroz nekoliko dana, prešao sam Otok Krk uzduž i poprijeko. Pa Rijeku i Opatiju po obilaznici u jednom smjeru, a kroz sami grad u drugom smjeru te neke brdovite i vijugave ceste iznad Opatije. Kočnice su odradile posao bez problema, a pažnja je bila povećanja zbog nepreglednih zavoja i mogućih šljunčanih zamki. No, zato sam s guštom odvrtao gas na izlasku iz zavoja jer čak i sa serijskim ispuhom zvuk je vrlo ozbiljan i uhu primjetan.

Još ću spomenuti da 6 stupanjski mjenjač radi jako dobro. Zašto je to uopće upitno? Sjećam se nekih Benelli modela (nisu ni Ducati iznimka) koje sam vozio prije deset godina, za koje ponekad nisam bio siguran da li je motocikl u praznom hodu, prvoj ili drugoj brzini. S Leoncino-om takvih dvojbi nije bilo. Osjećaj na lijevoj nozi pratila je i informacija na digitalnom zaslonu.

Dok je deklarirana maksimalna brzina ovog motocikla oko 190km/h ja sam se naravno držao svih propisanih ograničenja. Kao i na svakom naked motociklu do sada, pogotovo onim bez dodatnog vjetrobrana, uvijek ću radije odabrati neku sporednu državnu prometnicu. Vožnja je ipak ugodnija <130km/h. Za zaštitu glave, komforno mi je poslužila moja Tucano Urbano El’ Tange.

Za kraj

No, bez da Vas umaram dalje nabrajanjem tehničkih podataka i pišem o tome da li bi bilo bolje da prednja vilica ima veći hod ili stražnja manji. Da li je to dovoljno konjskih snaga za tu masu motocikla? Samo je jedna stvar (kod ovakve vrste motocikla) na kraju bitna. Kako sam se osjećao nakon što sam nakon tri dana ponovo parkirao motocikl ispred trgovine?

Da li sam rekao sam sebi u bradu: „Bože hvala ti što sam preživio ovo i ajmo to ne ponoviti tako skoro!“ ili „Pa kad bolje razmislim, možda ipak ima (ponovo) u garaži mjesta za jedan ovakav motocikl! Kartica … 60 rata … izvedivo!“? Bez obzira na realizaciju, ali da, odgovor je ostao ovaj drugi po redu.

Službeni cjenik potražite na sljedećem linku, dok će moje neminovne greške i tipfelere u tekstu riješiti lektor čim se jednom vrati s godišnjeg odmora.