Prvi putopis poslao nam je Alexander iz Zagreba. Petnaesti lipanj se brzo približava a skuter pustolovi su i dalje uspavani, vjerojatno koriste odlično vrijeme i ?lupaju? nove kilometre. Rok za predaju priča se približava a nagrade su zbilja vrijedne, stoga pustolovi nabrusite prste i udri po tipkovnici.

Tamburicom po Hrvatskoj

U četvrtak navečer nisam spavao? ne samo zato sto je u zraku bilo nesnosno vruće i sparno, a milijuni gigantskih komaraca zujali, već zato što je trebalo odlučiti. Idem li sutra na more? Taj petak nisam radio I bila je jedinstvena prilika nakon skoro godinu dana da odem 3 dana na more, odmoriti se ki covik, naspavati, I sto je najvažnije, otputovati nekud iz ovog smrdljivog grada.

05:09 petak ujutro, budi me zvonjava mobitela. Nakon puna dva sata spavanja, otvaram balkonska vrata I gledam van; vruće kao I jučer, sunce lagano izlazi, nigdje ni jednog oblaka. IDEM! I to s motorom? Pakiram u ruksak nešto klope, obleke za dva dana, navlačim kožnu jaknu, gore-tex hlače, rukavice, kacigu. Otvaram vrata garaže, palim mašinu I mislim si to je to ? prvi put u svome životu idem svojim motorom na more. U tom trenutku NIJE bilo sretnije osobe na ovome svijetu. Dobro, možda onaj koji se probudio pored Arie Giovanni?

Nakon malo zagrijavanja, sjedam na motor i lagano odvrćem gas. Gužve nigdje jer naravno, svi još spavaju, pa sam iz grada izišao vrlo brzo I našao se na rotoru. Odluka ? idem autoputom ili starom cestom? Ipak sam se odlučio za staru jer, prvi put idem sam pa ću se sporije voziti a I krajolik je zanimljiviji. Do Karlovca nikakvih problema, pokoji auto ususret I čista uživancija. Nisam zapravo još niti svjestan gdje sam I sto radim. U Karlovcu sam stao malo odmoriti na pumpi, pala je I prva klopa I pokoja fotka. Bilo je još nekoliko bikera na odmorištu koji su me začuđeno gledali I pozdravili te sam nastavio put prema moru . Čekalo me još sigurno 3, 4 sata naporne vožnje.

Poslije Duge rese I početkom Gorskog kotara vožnja je bila pravi raj. Skoro niti jedan auto, cesta relativno OK bez velikih oštećenja, vrijeme I temperatura taman. Nekoliko puta stajem I slikam se, posebno kraj table Gorski kotar I kraj one na kojoj piše Dobro došli u Primorsko-Goransku županiju. U tom trenutku sam postao svjestan da zbilja idem na more I da peglam zavoje sa svojom pilom  .

U Hajdinama sam stao opet na klopu, a I prvi duzi odmor. Moram priznati, nisam bas oduševljen položajem sjedenja; sjedalo izgleda I nije projektirano za touring na koji se ja ?palim?. Nastavljam put I zujim okolo čitavo vrijeme vožnje, uživajući u prirodi Gorskog kotara, pozdravljajući bikere koje sam tu I tamo mimoišao, a za divno čudo skoro svaki mi je I odzdravio.

Zadnja ?etapa? puta je spuštanje na sva ona mjestašca oko Križišća, te izlazak na magistralu. Tu sam na vrhu posljednji put stao, diveći se pogledu na Grobničko polje I razmišljajući kako ću se I tamo jednoga dana voziti. Ovaj put ne? Fenomenalni zavoji, opasni I nepregledni sve do magistrale te napokon izlazim I na magistralu. Zadnjih petnaestak kilometara do Selca I nisu bili zanimljivi osim sto sam bio totalno u euforiji ? stigao sam bajkom na more!! Juhu! Postalo je dosta vruće, pozdravio sam još nekoliko švaba I talijanaca na GSovima I Vstromovima I stigao u svoju kućicu na moru.

Dva dana sam se vozikao okolo, posjetio frenda na Krku, bio u Crikvenici, Novom, otišao sam cak I do Bakarskog Zaljeva I općenito, napravio dosta kilometara. U nedjelju, nešto malo prije 11 sati, odlučio sam krenuti kući. Nikad ne znaš što te čeka putem pa bolje krenuti ranije nego u zadnji čas. Spakirao sam stvari, pozdravio se sa svojima I krenuo put Zagreba. Prekrasan dan, topao I sunčan, promet ne prevelik? Ponovno zabavna vožnja do Gornjeg Jelenja, kraci odmor te druga etapa kroz Gorski kotar. Tu sam ipak promijenio traperice u motorističke hlače jer je bilo hladnjikavo. Stao sam pored jezera u Lokvama, mahnuo gomili motorista koji su prošli I krenuo dalje. Kratki odmor pored kapelice u ne-znam-kako-se-zove-mjestu I nastavak voznje.

Ovaj put je promet ipak bio malo gušći pa sam morao dobro pripaziti, nekad se skloniti u stranu da me brzi automobili prođu ali neke sam I ja pretjecao. Motor mi se cijelo vrijeme pregrijavao jer nisam krenuo rano ujutro pa sam preko nekoliko puta morao stati uz cestu da se malo ohladi. Još par fotografija I krećem konačno zadnjom etapom do doma. Stara karlovačka puna automobila, ekipe koja se vraćala s vikenda, traktori koji idu iz polja itd itd I konačno stižem u Zagreb. Vožnja je trajala ? 4 sata I 23 minute. Ako mjerimo do rotora u Novom Zagrebu. Iako sam prije toga išao prijateljevim Skiperom 150 na moto happening na Grobnik godinu dana prije ove vožnje, ova mi je vjerojatno najdraža. Prvi put sam u životu spakirao stvari, sjeo na pilu I otišao provesti vikend na moru. Da, bilo bi ljepše udvoje no bojim se da to ne bi izdržao. Ne ja, nego moj motor?. naime tada se radilo o Yamahi Aerox, 50kubika, skuter bez ikakvih dorada I nabrijavanja. ZATO mi je trebalo toliko dugo?