Nepravično odmjerena naknada za korištenje autocesta za motocikle, potiče nepodopštine kojima se odaje sve više revoltiranih vozača dvokotača kako bi prevarili cestare, koji moto-harač i ne pomišljaju svesti na razumnu mjeru.

Iz smjera Karlovca, do naplatnih kučica u Lučkom stiže automobil, neposredno za njime i veliki motocikl. Nakon što vozač auta na naplatnom mjestu uredno plati cestarinu, pri izdavanju računa automatski se podiže zaštitna rampa od lakog lijeva.
Automobil prolazi, a na nepunih pola metra iza njega i motocikl. Tek potom, rampa se naglo spušta. Započinje prava fešta. Elektronski senzori registrirali su prolazak dva vozila kroz naplatno mjesto pa se automatski uključuje bučni alarmni sustav. Sve trešti, na opću zabunu ostalih vozača. U međuvremenu, motocikl obilazi automobil te ispred njega na zadnjem kotaču, slavodobitno ubrzava u smjeru Zagreba. Registraciju je nemoguće razabrati. Vozača motocikla nimalo ne impresionira i moguća nazočnost patrolne prometne policije, koja često zaustavlja uz rub kolnika na kraju platoa, pedesetak metara od naplatnih kućica u smjeru Zagreba. Tko bi ga zaustavio ili možda dostigao. I moguće policijske zasjede, na prikladnijim mjestima dalje niz cestu , sigurno ne bi dale željene rezultate. Odabir smjera kretanja na čvoru Lučko, pruža odbjeglim vozačima doista nebrojene mogućnosti.

Grupni bjegovi

Opisani scenarij odvija se svakodnevno i do desetak puta, još mnogo češće u dane vikenda. Naravno, najučestaliji su bjegovi za lijepa vremena, u satima nakon završetaka motociklističkih utrka i manifestacija na Grobniku te velikih moto susreta diljem Lijepe naše. U Lučkom su bjegovi motociklista kroz naplatna mjesta najčešći, ali se, naravno, redovito događaju i na svim drugim naplatnim mjestima u državi. Postala je to već redovita praksa. U slučaju grupe od tri, četiri, pet, šest motocikala, već je uobičajeno da zajedno dođu na naplatno mjesto te se u gusto zbijenoj formaciji, jedan do drugoga, postave iza rampe. Jedan uredno plati cestarinu, a nakon oslobađanja prolaza, kroz njega projure svi. Pritom su djelatnici naplate potpuno nemoćni. Ne postoji način da zaustave ili učinkovito spriječe motocikliste u njihovu naumu.

Opasne šipke

Najneugodnija i najopasnija situacija može nastati ako se motociklista u trenutku podizanja rampe provuče desno od automobila čiji je vozač upravo platio cestarinu , prije njegova prolaska kroz rampu. Naime, nakon prolaska motociklista, rampa se spušta.
Krene li automobil oko pet, šest sekundi poslije prolaska motocikla kroz električnu petlju koja regulira spuštanje rampe, velika je vjerojatnost da će metalna šipka snažno udariti u njegovu kabinu i znatnije ga oštetiti. Slijede već znane rutine: policijski očevid, procjena štete, popravak vozila… Ni kriv, ni dužan, vozač automobila, koji je uredno platio cestarinu, ispašta za grijehe vozača dvokotača. Pritom je mala vjerojatnost da će krivac za štetu ikada biti okrivljen i priveden pravdi.

Nepravične naknade

Nepravično odmjerena naknada za korištenje autocesta za kategoriju motocikala, zasigurno u velikoj mjeri potiče opisano izbjegavanje plaćanje cestarine, kojem se odaje sve više revoltiranih vozača dvokotača. Možemo ih jako dobro razumjeti, iako nam ne pada na pamet opravdavati sve ono što čine. Naime, iznosi cestarina za korištenje naplatnih dionica naših autocesta za motocikle jednaki su onima za automobile, odnosno za sva vozila s dvije osovine visine do 1,30 m mjereno od prve osovine, osim kombi vozila. To znači da vozači malih i laganih dvokotača plaćaju na istim odsjecima autocesta posve jednaku cestarinu kao i vozači golemih minivana sa sedam sjedala, lakih transporternih vozila ili divovskih, teških terenaca, čija je ukupna masa u režimu upotrebe počesto i dvadesetak puta veća od mase prosječnog motocikla sa vozačem.

Trošenje asfalta

Osim što se daleko najveći broj vozila registriranih kao motocikli kreču samo na dva kotača, njihov je prijevozna kapacitet neusporediv s automobilskim. Uz najviše dvije osobe, mogu povesti tek simboličnu količinu osobne prtljage. Disproporcija je očita. U režimu trošenja asfaltne podloge, motocikli su doista posve zanemarivi. S druge strane, prolaskom jednog šlepera svaka se cesta uništi približno koliko i prolaskom stotinjak automobila. Pa ipak vozila s četiri i više osovina, visine veće od 1,30 m mjereno od prve osovine, korištenje autoceste stoji samo četiri puta više nego za aute ili motocikle. Usprkos deklariranoj činjenici da bi svaki sudionik u prometu trebao platiti cestarinu prema stvarnom korištenju prometnice, to se provodi isključivo u odnosu na dužine prevaljenih dionica, ali ne i dosljedno prema masi i transportnim kapacitetima vozila. Pritom su motocikli očito u daleko najnepovoljnijem položaju u odnosu na sve ostale.

Nerazumni cestari

U Hrvatskoj se cestarina naplaćuje razmjerno ukupnoj dužini korištene dionice, prema skupinama vozila. Ima ih četiri. Podjela je načinjena prema broju osovina, vrsti i masi vozila. U prvu kategoriju svrstavaju se motocikli i sve vrste osobnih, terenskih i lakih transportnih automobila i jednovolumena osim kombija. Za sve njih, primjerice na relaciji Zagreb ? Rijeka, cestarina iznosi jedinstvenih 56,00 kuna. Nerazumno, ali istinito. Naime, za prvu kategoriju vozila predviđena je cijena korištenja autoceste od približno 33 lipe po km. Slične su cijene i u drugim europskim državama sa sličnim modelima naplate cestarina, no u večini njih životni je standard neusporedivo viši nego u nas.

Razumni brodari

Jadrolinija iz Rijeke u lokalnom trajektnom prometu diljem naše obale naplaćuje prijevoz motocikala približno tri puta manje od prijevoza osobnih automobila. Za motocikl s prikolicom, na cijenu prijevoza motocikla naplaćuje se 50 posto, tako da iznosi oko polovine cijene prijevoza automobila. Prijevoz putnika naplaćuje se posebno, po osobi, a cijena vozne karte iznosi za odrasle približno jednu šestinu cijene prijevoza automobila, odnosno, trećinu cijene prijevoza motocikla sa prikolicom ili polovinu cijene prijevoza motocikla. Po sličnim, za motocikliste povoljnim i razumnijim uvjetima Jadrolinija naplaćuje prijevoz vozila da dužobalnim međunarodnim linijama.

Niže cestarine bile bi logičnije

Mario Juzvišen , direktor Sektora naplate cestarine na koncesijskoj tvrtki Autocesta Rijeka ? Zagreb d.d. iz svog ureda u Lučkom ima idealan pogled na plato iza naplatnih kučica. Svakodnevno je u prilici promatrati motocikliste prebjegle kroz neku od naplatnih staza, kako se nakon uključivanja alarma brzinom munje udaljavaju u smjeru Zagreba.
– Teško mi je kritički govoriti o bjegovima motociklista kroz naš sustav naplate, jer sam u duši i sam biker, otkriva nam Mario Juzvišen. ? Još kao dijete vozio sam Tomos APN, uslijedili su nebrojeni ozbiljni motori, a danas beskrajno guštam u sedlu svoje Honde VFR 800 Sport Touring. Stoga barem djelomično razumijem prkosno ponašanje motociklističke mladeži. Srećom, do danas ni jednog od njih nije oborila rampa. Opasan je to sport, pošast koja je zahvatila čitavu Europu. No kod nas su bjegovi motociklista kroz sustav naplate potencirani visokim cijenama cestarine te činjenicom na mnogi dvokotači nisu registrirani, što, čini se, osobito ne zabrinjava policiju. Što onda da mi radimo? Zatvorili smo sve vangabaritne i službene prolaze na naplatnim postajama, ali smo na samim naplatnim mjestima posve nemoćni. Nadzorne kamere snimaju samo od naprijed vozila koja se približavaju naplatnim mjestima. Ne raspolažemo i snimkama vozila na odlasku. Uspije li koji djelatnik zapisati registraciju bjegunca, od policije tražimo podatke o vlasniku motocikla pa mu potom pošaljemo račun za neplaćenu cestarinu. Ne plati li, slijedi ovrha, no takve su situacije izuzetno rijetke. Bjegovi motocikala u pravilu završavaju po načelu izio vuk magare, a oni to jako dobro znaju i zlorabe, zaključuje Mario Juzvišen. Današnji sustav kvalifikacije vozila, nastao uvođenjem automatizacije naplate cestarine na našim autocestama početkom dvadesetih godina, do kada je postojalo desetak kategorija, više ne zadovoljava prema nizu kriterija. Nove vrste suvremenih vozila, po izgledu između klasičnih osobnih automobila i kombija, nukaju na preispitivanje postojećih krutih kategorizacijskih odredbi.
– Osobito smatram da bi trebalo izmijeniti postojeću klasifikaciju vozila te tom prigodom motocikle svrstati svakako u zasebnu, povoljniju kategoriju, nastavlja Mario Juzvišen. ? Ne treba biti osobito pametan da bi se zaključilo kako motociklima, uz njihovu prosječnu masu od oko 200 kg, ni za tisuću godina ne bi uspjelo nimalo uništiti prometnicu u smislu utiskivanja kolotragova. Smatram to dovoljnim argumentom za snižavanje cestarine za tu vrstu vozila. To bi, vjerojatno, značajno smanjilo broj bjegova kroz naplatu. Danas u Hrvatskoj raste broj motocikala pa srdačno pozdravljam ideju da u cilju senzibilizacije nadležnih za problem previsokih cestarina javno progovore predstavnici motoklubova te da se ta značajna tema što više tretira u uglednim specijaliziranim časopisima, poput Moto kluba, koji sa zanimanjem čitam od prvog broja, smatra Mario Juzvišen.

Tekst: Miljenko Vojta
Slike: Moto klub